Plečnik je po duhovnom senzibilitetu bio arhitekt Mediterana. Iako je rođen u Ljubljani, a more je prvi put vidio tek kad je posjetio Italiju nakon završetka studija na Bečkoj akademiji likovnih umjetnosti, smisao za plastično oblikovanje kamena i želju da gradi u kamenu cijelo je vrijeme nosio u sebi. Raspad Austro-Ugarske Monarhije još ga je učvrstio u izražavanju mediteranskih korijena, što ih je tražio na slovenskom Krasu i u Vipavskoj dolini, odakle po očevoj strani potječe obitelj. Budući da je zapadni dio Slovenije zajedno s primorskim mjestima Istre nakon I. svjetskog rata pripao Italiji, u užoj domovini nije imao mogućnost neposrednog kontakta s mediteranskom sredinom.
Plečnikovoj želji za dijalogom s mediteranskom arhitekturom pokušao je udovoljiti likovni kritičar Kosta Strajnić kada je 1927. godine preuzeo Zavod za zaštitu spomenika u Dubrovniku, ali je razapetost između Praga i Ljubljane arhitekta spriječila da se snažnije angažira u Dalmaciji. Od svih projekata na kojima je radio sa studentima realizirana je samo vila ljubljanskog stomatologa Verčona na Lapadu kod Dubrovnika.